Što je to zapravo kriptografija?



Kriptografija je znanost bazirana na primjenjenoj matematici.

Sama riječ kriptografija dolazi iz grčkog pridjeva kriptos što znači skriven i glagola grafo što znači pisati. Još prije 3000 godina su ljudi imali potrebu za sigurnim prenošenjem poruka. Obično su to bili važne poruka iz tadašnjeg svijeta politike, strategije ratovanja ili špekulacije među visokim društvom. Prvi korisnici korisnici kriptografije su bili Egipćani i Indijci. Koristili su drvene štapove na koje bi namotali vrpcu po kojoj se pisalo. Štap je bio određene debljine, tako da strana koja treba pročitati poruku također treba imati jednaki štap.

Dakle, to su unaprijed dogovoreni planovi. Osoba koja je prenosila poruku imala je samo vrpcu sa slovima, a u slučaju da ju netko uhvati sa porukom, mentalitet i inteligencija onih godina nije sezala na nivo da bi se sjetili namotavati vrpcu na razne štapove i omogućili si dekriptaciju poruke čak ni kod pismenih ljudi. Štap o kojem govorim se zvao skital. Kako se pismenost širila među ljudima, tako je potreba za kvalitetom šifriranja teksta rasla.

 

Gaj Julije Cezar je razvio svoj način šifriranja. Danas ga zovemo supstitutivni način, a radio je tako da se određeno slovo abecede pomaknulo za nekoliko mjesta unaprijed. Ako bi tom metodom šifrirali slovo A, tada bi umjesto njega upisali slovo C, uz uvjet da svaki pomak bude dug dva znaka. Kasnije je sistem šifriranja dobio ime Cezarova šifra u čast G. J. Cezara koji ju osmislio i realizirao na području cijelog Rimskog carstva. Nakon drugog svjetskog rata IBM razvija šifru Lucifer, a ona kasnije budi inspiraciju iz koje nastaje DES šifra.

DES je vrlo dobro prihvaćena šifra jer je bila vrlo otporna na napade. Istog desetljeća nastaje RSA algoritam za šifriranje koji su razvli kriptografski početnici, a naziv su dali prema početnim slovima svojeg prezimena. U tom algoritmu se po prvi put pojavljuju termini javnog ključa koji je služio za šifriranje i dešifriranje, te za digitalne potpise, a osnova cijelog algoritma je bila na faktorizaciji velikih brojeva, što bi značilo matematičko množenje brojeva dobijenih algoritma .

Problemi suvremene, današnje kriptografije su svakako sigurnost ali i mnoga zakonska ograničenja u nekim državama. Korištenje interneta je postala svakodnevnica, te smo postali društvo koje bez njega nebi funkcioniralo. Samim koritenjem interneta dolazimo do pitanja, koliko su naši podaci ili vlasništvo sigurni na internetu. Društvene mreže poput Twitter i Facebook, Internet bankarstvo, sustavi državnih uprava, lokalne uprave i samouprave itd., samo su jedne od mnogih stavki koje koriste Internet u svakodnevnim djelatnostima. Šifriranje im je obvezno. Razni alati su omogućili razne sustave zaštite i opreznosti.

Bankarski pristupi su se osuvremenili sa tokenima, a većina još koristi programske kodove koji upozoravaju o promjeni lozinke u jednicama vremena. U takvim sustavima jačine lozinke su kategorizirane u slabe, srednje, jake i vrlo jake lozinke. Sigurna i vrlo jaka lozinka u sebi sadrži minimalno osam znakova od kojih je potrebno kombinirati velika i mala slova, brojeve i neke od specijalnih znakova.